Ja slučajno...

Ja slučajno sretoh tebe, a ti prođe pokraj mene, kao pokraj stranca i večitog neznanca...
Kao da se nikada nismo znali, niti ikada bilo šta zajedno imali....

Ooo prokleta, lažna ljubavi, zašto mi tugu i bol, večno u srcu ostavi...
Da se celog života, moram vešto paziti, i da ne smem pravu ljubav dokazati...

Najlakše je reći zaboravi, obriši i nemoj se sećati, a najteže od svega toga, sve to učiniti...
I da se uništi, zapali, to će ipak ostati, u vidu pepela, koji vetar neće odneti...

Hoće li neko ikada razumeti, i misteriju ljubavi razotkriti...

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Ljubavna Azbuka

Suza će sama . . .

Tvoj sjaj u očima...