Zivot teče ...

Život teče, a vreme nam kane, a naš život nikako da svane. Vreme prođe a ne gubi se nada, da za život postoji balada...

Jedne noći desilo se čudo, nekog volim i to mnogo ludo. Ta ljubav godinama se piše, čak ni vreme neće moći da izbriše...

Ono što vredi u životu to si ti, ono za šta vredi boriti se to su tvoja osećanja, iskrena i prava tvoj smeh, i tvoja razumevanja. Jer si uvek bila tu, po kraj srca i u dobru i u zlu...

A ovo pričam pred svima, jer znam osećam i shvatam da si ti ta jedina, meni najdraža, moja voljena...

Tako da ovim putem želim da imam svedoke, da pred svima kažem ono što imam, ono što je zapisano, i večno zabeleženo, u mom srcu a to si ti, ti voljeni moj lepi medeni... :*

I tako će večno ostati, i nikada se ništa neće promeniti, jer tako srce želi. Jer ti si poslednja, posebna, totalno drugačija, meni jedina, moja voljena, meni najdraža, moja medena ... :*

Večno će tako ostati, i nikada se ništa ništa neće promeniti, od poslednjeg daha, do poslednjeg pogleda, i najslađeg poljupca :*

A ja ću večno ostati tu, i u dobru i u zlu, kao anđeo čuvar u tvom mekom zagrljaju :*

Vreme će prolaziti,a nas će to vreme gaziti, ali i dalje se nada neće gubiti, da ćeš ipak biti ti ta, moja draga voljena...

Kako shvatiti, kako razumeti, da sa istinom se moram boriti, sa tugom, i bolom, do kraja života živeti.Da taj bol nemože nestati, niti će se ikada trajno obrisati :( ...

U srcu urezan, kao rukom uklesan, i poljupcem zapečaćen. Mekim kao svila, zagrljajem nežnim, kao dodirom anđelskih krila. Taj osećaj ću večno čuvati, ali sa drugima ga neću deliti...

Jer tebe ću večno, do poslednjeg daha, kapi zivota, zajedno sa srcem voleti.Jer drugu neću moći zavoleti, jer tebe ću večno u srcu imati, tako da ostali šansu neće pridobiti :*

Pišem jer to srce želi, a ja sa njim ljubav i tugu delim. Jer ja nemam kud putevi me vode svud. Čak ni sunce, niti mesec, više nisu tu, nestali su zajedno, jer znaju da tugujem i da više nemam kud :( :( :(

Ja stvarno nemam gde, jedino još imam tebe, i zato nazovi me, imaja srca i tiho reci volim te. Jer samo jednom u životu iskreno se ljubi, samo jednom iskreno se voli. A osećanja i sitnice su te, koje te vode do voljene osobe.

A ni sam ne znam, sta me više boli, da li što tebe iskreno i puno volim. Znam da volim, znam da ti pišem, ali suze svoje ne umem da obrišem :( :( :(

Ooo živote proklem budi, ja više ne želim da se budim. Da bar večno u snovima, ako ne mogu na javi, da ljubim svog andjela što po nekad zagrlim na javi... :( :*

Vidim da mi se tuga smeši, to je ono što me ni malo ne teši... :( , zato odlazim u svojoj samoći, jer više meni niko neće pomoći... :(

A možda jednog dana, i mene sunce obasja kraj kalemegdana, jer ljubav pravu mogu pružiti, i da ljubav nečiju mogu pridobiti.

JER USNE SU TE MEDENE, PO NEKAD VARLjIVE, TAKO ČAROBNE, TAKO ZANOSNE, JOŠ SAMO DA BUDU ISKRENE....

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Ljubavna Azbuka

Suza će sama . . .

Tvoj sjaj u očima...